Jeste li znali.... (Papratnjače)
Slatki korijen, slatka paprat, bujad slatka, sladić, neka su od narodnih imena paprati obične osladi. U narodnim imenima biljaka često možemo prepoznati njihova istaknuta obilježja. Pitate se je li obična oslad doista slatka? Puzajući podzemni podanak obične osladi sadrži osladin, kemijski spoj koji je 500 puta slađi od šećera.
Crvotočine su najstarije živuće kopnene biljke koje su se pojavile prije 410 milijuna godina i do današnjeg se dana gotovo nisu promijenile, pa ih nazivamo živim fosilima. Dominirale su u karbonu, kada su gradile bujne močvarne šume s vrstama visokim i do 40 metara. Većina crvotočina je izumrla i danas čini najveći udio u naslagama kamenog ugljena u Europi i Sjevernoj Americi.
Kako je nastao kameni ugljen? Prije 250 do 300 milijuna godina, pod visokim tlakom, bez kisika i pri povišenoj temperaturi iz ostataka divovskih papratnjača koje su rasle u močvarnim šumama nastao je kameni ugljen. Danas papratnjače dosežu puno manju visinu. Naša najveća paprat je orlovska bujad, čiji listovi mogu doseći visinu i preko 2 metra.
Preslice ubrajamo u „prave“ paprati. Karakterizira ih člankovita i šuplja stabljika (a) na kojoj su poput prstena poredani bočni ogranci stabljike (b). Listovi (c) su im sitni i neugledni te obavijaju stabljiku iznad svakog koljenca (d). Kod većine preslica razlikujemo proljetnu (1), smeđu i nerazgranatu stabljiku koja na vrhu nosi strobilus sa sporangijima(e) i ljetnu zelenu stabljiku (2). U Hrvatskoj razlikujemo 9 vrsta preslica.
MAHOVINE I PAPRATNJAČE
Stijene u park-šumi Trakošćan na pojedinim su mjestima gusto obrasle mahovinom, a u sjenovitim dijelovima šume često nailazimo i na razne vrste paprati. Što znamo o njima?
Mahovine i papratnjače pojavile su se na Zemlji prije otprilike 420 milijuna godina. Mahovine su prve složenije kopnene biljke koje se svojom građom nisu u potpunosti prilagodile životu na kopnu. Imaju slabo razvijenu voštanu kutikulu, zaštitni sloj koji prekriva površinu biljke i sprečava gubitak vode. Nemaju prave biljne organe, kao ni provodne žile za prijenos vode i hranjivih tvari po biljci. Za život im je potrebno mnogo vode, te ih najčešće možemo naći na sjenovitim i vlažnim staništima. Obično rastu u gustim skupinama, formiraju mekane šumske sagove, prekrivaju koru stabala ili čak krovove kuća, no možemo ih naći i u vodi gdje služe kao hrana ribama i mnogim drugim životinjama.
Iako je najveća vrsta mahovina visoka svega 50 centimetara, a neke su toliko malene da ih treba tražiti puzajući, one su važni stanovnici različitih staništa. Sudjeluju u stvaranju humusa, rahle tlo, sprečavaju eroziju zemlje, a djeluju i poput spužve - upijajući i zadržavajući vodu koju čine dostupnom ostalim organizmima. Busenovi mahovina su puni života: u njima se nastanjuju brojni sitni beskralježnjaci i bakterije.
Papratnjače su prve prave kopnene biljke. Građene su od korijena, stabljike i listova, te imaju razvijen provodni sustav. Papratnjače se poput mahovina pojavljuju na svim kontinentima, a najzastupljenije su na vlažnim i toplim staništima.
Mahovine i papratnjače se rasprostranjuju vjetrom, uz pomoć malih i laganih spora koje nastaju u sporangijima. Kod mahovina svaka jedinka sadrži jedan sporangij ili tobolac, a kod papratnjača se više sporangija nalazi u nakupinama ili sorusima smještenim na donjoj strani listova. Mahovine i papratnjače imaju složen životni ciklus, ali svim vrstama je zajedničko da se mogu razmnožavati i nespolno i spolno. Za spolno razmnožavanje potrebna im je voda, što ograničava njihovo širenje i dominaciju među kopnenim biljkama.
Jeste li znali.... (mahovine)
Kako su jetrenjarke dobile ime? Nekada se smatralo da jetrenjarke liječe bolesti jetre, a neke i oblikom tijela nalikuju na jetru.
Mahovi tresetari (mahovine iz roda Sphagnum) izgrađuju vegetaciju cretova, staništa koje karakteriziraju niska količina hranjivih tvari i niske pH vrijednosti. Kiselo tlo sprečava truljenje, pa se mahovine nagomilavaju u obliku treseta iz kojeg nastaje tresetni ugljen. Treset se upotrebljava kao dodatak vrtlarskoj zemlji pri uzgoju biljka lončanica koje rastu u kiselom tlu.
Cretovi su tipična vegetacija sjeverne i atlanske Europe. Oni su u Hrvatskoj rijetki zbog za njih nepovoljnih klimatskih uvjeta i prijeti im izumiranje. Cretove možemo naći u Dubravici u Hrvatskom zagorju, u Blatuši, Gorskom Kotaru i Sunđerima na Velebitu.
Mahovine na kori stabla lako upijaju i trajno akumuliraju kemijske spojeve koji onečišćuju zrak, te mogu poslužiti kao bioindikatori onečišćenosti zraka.
U krškim vodama nalazimo vrste mahovina koje sudjeluju u taloženju vapnenca iz vode, te stvaranju slapišta i barijera - koji su prepoznatljiva obilježja naših nacionalnih parkova ˝Krke˝ i ˝Plitvičkih jezera˝.