Jeste li znali:
Dugi listovi nekih biljaka koje rastu uz vodu imaju u svojim stanicama dosta vapnenca. Zato su čvrsti i oštri, tako da ih ne može potrgati vjetar ni životinje koje se tu skrivaju.
Biljke koje rastu uz vodu imaju dugačke, šuplje stabljike. U njima su zračni kanali, tako da su stabljike velikim dijelom ispunjene zrakom. Zahvaljujući tome stabljika je teže lomljiva. Inače bi je vjetar (zbog njezine duljine) mogao lako slomiti.
MOČVARNE BILJKE
Močvarna staništa predstavljaju prijelaz između područja trajno prekrivenih vodom i suhih kopnenih područja. Dostupnost vode i velike količine hranjivih tvari osiguravaju idealne uvjete za opstanak mnogim vrstama biljaka, a to je područje i utočište velikom broju životinja. U gustišu trske, rogoza i šaša skrivaju se mnogobrojne ptice močvarice. Neke od njih na takvim mjestima grade svoja gnijezda, a druge dolaze po hranu. U dubljoj vodi trščaci pružaju zaštitu i sitnim ribama.
Močvarne biljke nastanjuju obale jezera i svojim su korijenom pričvršćene za podlogu koja je prekrivena vodom, dok se veći dio biljke nalazi izvan vode. Za proces fotosinteze močvarne biljke koriste ugljični dioksid iz vode i pritom obogaćuju vodu kisikom, smanjuju kiselost vode, a posjeduju i ogroman kapacitet upijanja kemijskih tvari te filtriranja čestica koje onečišćuju vodu i sediment. Listovi i korijenje biljaka su prirodni filtri koji uklanjaju otrovne kemijske tvari iz otpadnih industrijskih voda, uklanjaju pesticide i teške metale iz vode. Močvarne biljke upijaju fosfate i nitrate, te na taj način sprečavaju nekontroliran rast cijanobakterija i algi. Brz razvoj algi i cijanobakterija smanjuje količinu otopljenog kisika u vodi i negativno utječe na kvalitetu vode i živi svijet u jezeru.
Na Trakošćanskom jezeru najviše je rasprostranjena zajednica trčćaka (Scirpo-Phragmitetum) na sjeverozapadnom dijelu jezera. U florističkom smislu nailazimo na vrste poput lisičjeg šaša, velikog žabnjaka, širokolisnog rogoza, trske, lepršavog sita, kao i brojne druge.
Močvarna staništa su oaze bioraznolikosti koje treba zaštititi i očuvati. Zbog isušivanja i zagađivanja vlažnih staništa posvuda u svijetu, mnoge su močvarne biljke postale rijetke i ugrožene.
TRSKA
Trska je biljka koja naraste do 5 metara u visinu, a raste uz rubove plićih stajaćih voda. Iz dugog podanka svake godine izraste visoka i šuplja nadzemna stabljika sa šiljastim, dugačkim i plosnatim listovima. Cvjetovi su složeni pri vrhu stabljike u 20-25 cm dugu, smeđe-crvenkastu metlicu, koja se razvija od srpnja do rujna.
U tradicionalnom graditeljstvu Hrvatskog Zagorja trska je služila kao izolacijski materijal: suhim stabljikama trske oblagali su se stropovi i zidovi kuća.