Draškovići

Draškovići su velikaška obitelj. Svojom društvenom djelatnošću značajno utječu na historijska zbivanja u Hrvatskoj.

Političke okolnosti 16. stoljeća nalažu da se zajedno sa drugim hrvatskim plemićima priklone Habsburgovcima koji teže centralizaciji vlasti i postupno uvode apsolutizam oslanjajući se na pojedine rodove i osobe. Draškovići, kao vatreni pristaše Maksimilijana II. i uspješni branitelji hrvatskih granica, u znak zahvalnosti za lojalnost dinastijskim interesima dobivaju velikaške posjede.

Članovi obitelji uspješno obavljaju vojne i upravne funkcije što rezultira stjecanjem barunskog naslova. Status velikaša znatno olakšava dolazećim generacijama razvoj karijera.

Draškovići - grofovi

U 17. stoljeću Draškovići postaju grofovi. Bogatstvo se unatoč oscilacijama i podjeli proširuje te se imanja do narednih stoljeća uspijevaju održati na okupu. Trakošćanski posjed bio je temelj kontinuiranog rasta bogatstva i moći Draškovića.

Obitelj postiže visoke crkvene časti. Po svom svjetonazoru pripadaju katoličanstvu i protureformacijskom pokretu.

Velike zasluge stječu u bitkama s Turcima. Od 18. stoljeća kao austrijski i kraljevski vojni časnici ratuju po europskim bojištima.

Treba istaknuti kulturnu ulogu te plemićke obitelji, bilo da su sudjelovali kao aktivni stvaratelji, mecene ili nabavljači umjetnina.

Grofovi Draškovići imali su dugu i bogatu društvenu djelatnost. Prisustvovali su gotovo svim suvremenim zbivanjima te su postigli ugledan položaj među aristokratskim obiteljima.