U zimi 1755. godine grof Josip Kazimir Drašković ugostio je u Klenovniku ugarskog velikaša Adama Ransonyja od Rajesana, kraljevskog komornog savjetnika na ugarskom dvoru te povjerenika za kraljevinu Hrvatsku. Za uzvrat, na sam Badnjak gost je svome domaćinu darovao oslikano platno kojim je htio istaknuti grofovo višestoljetno plemićko porijeklo i pripadnost krugu grofovskih rodova izravno priznatih od Svetog rimskog carstva. Želio je naglasiti i njegov visoki vojni položaj carskog i kraljevskog generala te zapovjednika vojne postrojbe.
Mala genealogija se naziva stoga što prikazuje samo dio obitelji, odnosno samo direktne pretke generala Josipa Kazimira Draškovića.
Opis slike
Platno je podijeljeno na dva jezično i sadržajno različita djela: gornji na njemačkom jeziku koji prikazuje grofovo rodoslovlje i donji, pisan latinski - tada službeni jezik, u kojem se opisuje njegov vojnički položaj i vojna moć.
Na desnoj strani naslikan je Klenovnik, najveći dvorac u Hrvatskoj, dok je na lijevoj strani prikazan Trakošćan, tadašnja vojna utvrda obitelji Drašković. Iz oba grada izlaze postrojbe pješaka, grenadira, draguna, husara, lovaca te straže.
U sredini donjeg dijela slike ispisani su brojčani podaci o jačini postrojbe po rodovima vojske. Tako se navodi da je Draškovićeva vojska brojila 932 vojnika. Od toga je bilo 500 pješaka, 100 grenadira, 300 konjanika i 32 lovca odnosno gradskih stražara.
U dnu slike nalaze se i tri grba obitelji. Najstariji i najjednostavniji grb s jednim poljem je iz vremena kada obitelj ima titulu baruna. 1631. g. stječu grofovsko dostojanstvo te time i pravo na četveropoljni odnosno kao rijetki hrvatski plemići i na devetopoljni grb.