Zločinci su u srednjem vijeku pretežno kažnjavani novčanom kaznom, sakaćenjem ili smaknućem dok su se u tamnice uglavnom zatvarali zarobljenici za koje se iščekivala otkupnina. Zarobljeni su se držali u relativno dobrim životnim uvjetima jer im mrtav zarobljenik nije puno vrijedio.
Većina priča o mučenju, zatočeništvu i ubojstvima koja su se dešavala u tamnicama dvorca zapravo pripadaju razdoblju poslije srednjeg vijeka, u XVII. i XVIII. stoljeću.
Ovdje možete vidjeti rekonstrukciju mučenja pomoću klade. Tamničar bi zatvorenikov vrat i zapešća ulagao u za to predviđene otvore u kladi, čime bi se ograničilo njegovo kretanje. Tako bi se izvršavala kazna ili bi se zatvorenika mučilo kako bi se iznudilo priznanje.
Jedan od dokaza o postojanju tamnice u dvorcu Trakošćan je natpis i oslik sačuvan na svodu cinktora hodočasničke crkve sv. Marije Jeruzalemske na Trškom Vrhu pokraj Krapine. Sačuvani tekst svjedoči kako stanoviti Nikola Capek iz obližnje Bednje zahvaljuje Blaženoj Djevici Mariji što mu je po zagovoru ustanovljena nedužnost te je oslobođen tamnice trakošćanske.