Oklopi su bili vrlo skupi. Za nabavku bila je potrebna značajna financijska podloga. Poznata nam je cijena oklopa milanskog tipa izrađenog za Ferdinanda I. 1559. godine. Iznosila je 2400 talijanskih kruna što je u to vrijeme bio ekvivalent plaći za 59 godina rada majstora zidara.
Cjeloviti oklopi izašli su iz upotrebe krajem 16. i u 17. stoljeća, ali sve do 18. stoljeće nalazimo ih kao opremu plemića i zapovjedničkog staleža. Izraz je to želje za očuvanjem privilegija, dostojanstva i različitosti koju su odličnici počeli gubiti zbog sve bogatijeg, građanskog staleža.
U vrijeme historicizma dolazi do reminiscencije i buđenja "starih uspomena" na viteška vremena gospodstva i premoći. Bogatiji staleži stvaraju zbirke starog oružja, oklopa i bojnih sprava, bilo nabavkom originalnih primjeraka bilo nabavkom kopija i imitacija. Kopije su ponekad bile vrlo skupocjeno izrađena mala remek-djela. Takvim se oružjem uređivao interijer dvoraca i palača.