Ribe Trakošćanskog jezera

Jeste li znali...

Stručnjaci mogu prema ljuskama ribe zaključiti koliko je riba stara. Naime, kako riba raste i razvija se, ima sve veći broj ljusaka na tijelu. Starije ljuske se ujedno povećavaju i rastu, te starije ribe imaju na ljuskama više zona prirasta od mlađih.

Štuka je riba za koju se kaže da je grabežljivac nad grabežljivcima. Odrasla štuka progoni čak i vlastito potomstvo. U ustima ima oštre zube kojima čvrsto hvata plijen – najčešće ribe, ali može nasrnuti i na ptice i sisavce. Plijen vreba posve nepokretna iz gustiša podvodnog bilja.

Som je riba koja živi pri dnu rijeka i velikih jezera. Kreće se i lovi uglavnom noću. Proždrljiv je i grabežljiv, a osim ribama hrani se i vodenim sisavcima i pticama koje plivaju po površini vode. Ima dva vrlo duga brka/brčića sa strane i četiri manja ispod usta. Brkovi mu služe kao osjetila, ali i kao mamac za ribe.

RIBE TRAKOŠĆANSKOG JEZERA

Ribe su se pojavile prije više od 450 miljuna godina i bile su prvi kralješnjaci na Zemlji. Današnje ribe dijele se na pet skupina: sljepulje, paklare, hrskavičnjače, zrakoperke i mesoperke. Trakošćansko jezero nastanjuju ribe zrakoperke, najraznolikija i najbrojnija skupina kralježnjaka.

Tijelo riba zrakoperki je oblikom i građom prilagođeno životu u vodi. Koža riba izlučuje sluz, koja uz glatke ljuske smanjuje otpor vode tijekom plivanja. Ljuske su dijelom utaknute u kožu i slažu se poput crijepa na krovu. U koži se nalazi i bočna pruga, osjetilni organ pomoću kojeg ribe osjećaju vibracije, te jačinu i smjer strujanja vode. Na površini tijela nalaze se parne i neparne peraje, koje uglavnom služe za pokretanje. Međutim, peraje imaju i druge uloge: boje i uzorci na njihovoj površini mogu biti signali za upozoravanje grabežljivaca, privlačenje spolova, obranu teritorija ili primamljivanje plijena. Većina riba zrakoperki ima plivaći mjehur, vrećicu ispunjenu mješavinom plinova, koja im pomaže u održavanju položaja u vodi. Kod nekih riba ona služi i za stvaranje ili primanje zvuka. Izmjena kisika i ugljikovog dioksida između vodene sredine i tijela, kod većine riba se odvija preko nježnog i prokrvljenog tkiva škrga.

Slatkovodne ribe povezuju hranidbene lance i pospješuju kruženje nutrijenata, te su jedan od najboljih pokazatelja stanja vodenih ekosustava. Zbog sve većeg čovjekovog pritiska na vodena staništa, ribe su najugroženija skupina kralješnjaka. Glavni razlozi ugroženosti su unos alohtonih vrsta poput babuške i sunčanice, onečišćenje i regulacija vodotoka, pretjerani izlov, te degradacija staništa.

Sunčanica

Sunčanica potječe iz Sjeverne Amerike. Zbog svog atraktivnog izgleda prenesena je u Europu kao akvarijska ribica, a ljudskom se nepažnjom raširila u prirodi. Izuzetno se brzo razmnožila, te ozbiljno ugrožava mnoge autohtone vrste. Premda mala rastom, agresivne je naravi i grabežljivog ponašanja. Hrani se vodenim životinjicama koje može uloviti i progutati, uključujući  ikru i mlađ drugih vrsta riba.

Ženke sunčanice odlažu do 5000 jaja u mrijestne jamice koje je iskopao mužjak. Za razliku od većine europskih vrsta, koje odlažu svoja jaja na vodenom bilju, mužjaci sunčanice požrtvovno čuvaju ikru i tek izlegle ličinke od većih riba. To sunčanicu čini konkurentnijom u odnosu na ostale vrste riba.