Zajednica travnjaka
Jeste li znali....
Trave su zeljaste biljke koje dobro podnose sušu. Iako izgledaju nježne i krhke, vrlo su otporne na utjecaje vjetra. Brzo obnavljaju listove i stabljike nakon košnje i ispaše, pa se tijekom godine obnavljaju i do tri puta. Važne su kao gospodarske biljke, jer čine osnovu sijena – sušene biljne hrane za životinje.
Trputac (Plantago) je rasprostranjena i lako prepoznatljiva livadna biljka. U Kini se koristio za liječenje mnogih oboljenja još 3000 godina prije Krista. Ovaj stari narodni lijek najčešće se koristi u liječenju kašlja i drugih oboljenja dišnih puteva.
Neobična imena orhideja povezana su s izgledom medne usne (labellum), jedne od triju latica cvijeta orhideje. Medna usna cvijeta orhideje kokice pčelice nalikuje na pčelu, tako vjerno da ju mužjaci pokušavaju oploditi.
Oprašivanje pojedinih vrsta orhideja u potpunosti ovisi o noćnim leptirima. Naime, neke vrste iz roda vimenjak (Platanthera) noću ispuštaju intenzivne mirise, te time privlače noćne leptire koji ih oprašuju.
ZAJEDNICE TRAVNJAKA
Travnjaci su biljne zajednice koje se u velikoj mjeri sastoje od trava i ostalih zeljastih biljaka, a u kojima uglavnom nema drvenastog grmlja i stabala. Travnjak može nastati prirodnim i umjetnim putem. Prirodni travnjak nastaje na površinama na kojima nema uvjeta za rast drveća i grmlja, kao i na planinama iznad granica rasta šuma.
Većina travnjaka u Europi nastala je pod utjecajem čovjeka, koji ih je održavao krčenjem šuma, redovitom košnjom, paljenjem, ili ispašom stoke. Takve se površine nazivaju „poluprirodnim travnjacima“. Travnjake koji se kose nazivamo livadama košanicama, dok travnjake na kojima se obavlja ispaša stoke nazivamo pašnjacima.
Tradicionalno, ekstenzivno gospodarenje travnjacima (bez upotrebe umjetnih gnojiva, s košnjom ili ekstenzivnom ispašom) stvara mozaike travnjačkih staništa, bogatih raznolikim biljnim vrstama. Na njima se mogu pronaći brojne ljekovite i jestive biljke, ali i rijetke vrste poput perunika ili orhideja. Takav mozaik travnjačkih staništa podržava i čitav niz beskralježnjaka, ptica i sisavaca, pružajući im hranu (lišće, nektar, sjemenke, plijen), zaklon i mjesta za gnijezda. Prestankom čovjekovog utjecaja, posebno redovite košnje i ispaše, travnjaci zarastaju i polako prelaze u šumska staništa, a s njima nestaje i sva raznolikost biljnog i životinjskog svijeta.
Na području Trakošćana prevladavaju dva tipa travnjaka. U dolinama uz rijeke (Bednju) i potoke (Čemernica, Kal, bujične vodotoke) prevladavaju vlažni, a u brdskom dijelu (na brežuljcima oko Trakošćana) suhi travnjaci. Saznajte nešto o njima!
Livade grozdastog ovsika i trave krestac
(As. Bromo-Cynosuretum cristati)
Ova livadna zajednica je rasprostranjena uz rijeku Bednju, na ravnim površinama koje su tijekom godine povremeno plavljene, uglavnom za vrijeme jakih kiša i poplava prilikom otapanja snijega. Voda se na njima zadržava kraće vrijeme, na dan-dva ili na nekoliko sati. Na njoj se razvijaju tri aspekta – bijeli s livadnom režuhom (Cardamine pratensis), žuti sa žabnjakom ljutićem (Ranunculus acris) i ružičasti s drijemninom (Lychnis flos-cuculi). Na njoj mjestimice nalazimo rijetku paprat ljetni jednolist (Ophioglossum vulgatum), bridasti luk (Allium angulosum), sibirsku peruniku (Iris sibirica), a od kaćuna (orhideja) otmjeni kaćun (Orchis laxiflora ssp. elegans) i širokolisni kaćunak (Dactylorhiza majalis).
Suhi kontinentalni travnjaci
(Festuco-Brometalia)
Na brežuljcima oko Trakošćana nalazimo suhe brdske travnjake iz razreda Festuco-Brometea reda Brometalia erecti, koji su svi od reda nastali krčenjem šuma. Na njima prevladava trava uspravni ovsik (Bromus erectus). Značajni su zbog svoje florističke raznovrsnosti, a naročito su važni kao staništa bogata kaćunima (orhidejama). Na njima raste rijetka vrsta kaćuna jadranska kozonoška (Himantoglossum adriaticum), za koju je u okviru područja ekološke mreže NATURA 2000 potrebno održavati stabilno stanje očuvanosti. Od ostalih kaćuna nalazimo mali i trozubi kaćun (Orchis morio i O. tridentata), crvenu vratiželju (Anacamptis pyramidalis), te bumbarovu i pčelinu kokicu (Ophrys fuciflora i O. apifera).